SVJETLA U TAMI
Galerija Kortil, Rijeka
Otvorenje izložbe 25. rujan 2017 u 19 sati
Izložba je otvorena od 26. Rujan – 07. Listopad 2017
Kustosi: Ingeborg Fülepp i Jolanda Todorović
Medijska izložba pod nazivom Svjetla u tami ostvarena je kao drugi dio prezentacije radova studenata završnih godina studija 2016/2017 Akademije Primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Što su to mediji u umjetnosti i kako ih definirati, pojavljuje se već godinama u mnogobrojnom raspravama, teoretskim traktatima i sličnim iskazivanjima. Za studij umjetnosti na Akademiji se koriste razne tehnike, pa tako i one koje se po nekoj tehničkoj logici mogu definirati kao medijske. Studenti u nastavi i praktičnom radu istražuju i provjeravaju svoje sposobnosti umjetničkog izražaja, te izlaze ponekad iz okvira tradicionalno uspostavljenih zanata.
Na izložbi se tako mogu vidjeti video radovi, video instalacije, animacije, dokumentacije i promotivni video kao i jedna te dija projekcija.
Rad studentice Ele Štefanac nastao je prešanjem crvenih (divljih) makova. Cvjetovi su prešani između dvije prozirne folije te zbog prirodnih svojstava biljaka, puštanja sokova i sušenja, dvije strane zalijepljene su bez korištenja ljepila. U projektoru se nalazi to isto cvijeće, ništa nije printano niti manipulirano dodavanjem boje ili crtanjem. Nakon sušenja rad je kadriran i postavljen u okvire za dia projekciju. 'Loop' se sastoji od 80 kadrova. Rad je prvenstveno poetičan, ne šalje jednu određenu poruku već poziva promatrača da sam osjeti atmosferu i pronađe nešto osobno u njemu.
Studenti su tokom prošle godine imali priliku surađivati sa Sveučilišnim odjelima fizike i mikrobiologije. Slike snimljene na znanstvenim mikro i elektroničnim skenerima dobivene u su obrađivane i prenesene u medijski format.
Sandra Debanić se koristila slikama nano skeniranih glija (stanice živčanog sustava) i ispisala na odjevni materijal postavljen na izložbenoj lutki. Isprepleten je nitima posebne fluorescentne boje te osvijetljen specijalnom UV svjetiljkom ističe se svojom pojavnošću u prostoru galerije.
Dominik Grdić usmjerio je projektor prema kutu. Projicirana slika se sastoji od mikroskopske fotografije industrijskog željeza. Fotografije su napravljene u pozitivu i u negativu, te su animirane u neprekidnoj vrtnji. Konstantnim izmjenjivanjem dvaju slika stvara se niz različitih kombinacija i međusobnih vizualnih (kontekstualnih) odnosa.
Performansi Lucije Polonijo snimljeni i kompozicijski obrađeni, krajnje stilizirani i sa minimalnim sadržajem prikazani su na dva video monitora. Kroz rad se provlače teme poput manipulacije vizualnim svijetom, nametnutih društvenih običaja, raznih predrasuda, negativne strane modne i tekstilne industrije, te objektifikacije tijela, posebice ženskog. Cilj mi je ukazati na ove problematike navodeći promatrača da preispita dizajnirani i konstruirani svijet (simulakrum) svoje svakodnevice.
Na nširokokutnoj j projekciji u galeriji je video je instalacija Angele Maksimović. To je njen umjetnički obrađena video snimaka fluidnih forma i oblika.
Sanjin Simčić slaže kompjuterski obrađeni crtež u animirani grafički esej prikazujući priču zamišljenu kao fantazmagoriju zamišljenog karaktera.
Romina Tominić koristi se sklopom riječi čije se značenje može u raznim sljedovima različito tumačiti, te kako su riječi isprintane na prozirnoj foliji, sa druge strane se prikazuje zagonetnost i nerazumljivost teksta kao metafore.
Na kompjuterskom monitoru je video rad Michela Mesarića koji prikazuje snimke svjetiljke na taj način da se ne otkriva njena funkcija, već se dobivaju zanimljive forme u pokretu.
Carry-Lee Hent u slijedu od 8 fotografija dokumentira svoju diplomsku kazališnu predstavu «Gdje je Alis». To su fotografije scena glumaca koji sjede za jednim dugim stolom, pa se linija sadržaja i samih fotografija širi linearno u prostoru, ostvarujući dojam ispričanog sadržaja radnje.
Druga instalacija Dominika Grdića sastoji se od dva uspravna, čelična objekta u kojima se na jednoj strani u ogledalu reflektira video nejasno prikazanog lica osobe sa druge strane stupa. Suprotnost materijala čelika i medijske slike pruža višeznačajne interpretacije.
U posebnoj prostoriji galerije Kortil prikazuju se video radovi Lee Ahmetović, Sendi Bakotić, Ivane Geček, Anje Juričić, Michela Mesarića, Anamarije Podrebara i Antonije Šarić. Ti radovi prikazuju različite teme i koriste mnoge forme. Od animacije povijesnih ilustracija, igrano-filmskih sadržaja, dokumentacije, promocijskog videa pa sve do umjetničkih apstraktnih fantazija.
Prostorom galerije Kortil takvom prikazom raznovrsnih medijskih projekata mješaju se zvukovi i muzike koje se mogu dobro locirati približavanjem izvorima, no kao cjelina je jedna pokretna svjetlosno zvučna predodžba zanimljivih ideja i ostvarenja studenata, a koji su potpomognuti radom, savjetima i znanjima njihovih mentora: docenta Tomislava Brajnovića, izv.prof. izv. prof. Ingeborg Fülepp, izv.prof. Nadije Mustapić, umj. suradnika Sanjina Stanića i prof. Gorana Štimca.