Iza horizonta
Izložba medijskih radova studenata i alumni APURI-ja u Galeriji SC u Zagrebu,
Kustosi: Ingeborg Fülepp i Mia Krneta; organizacija: Ksenija Baronica; dizajn Josip Drnić; Fotografije Ive trojanović
Radovi: Nataša Alavanja, Sandra Debanić, Blanka Dobrovolni, Dominik Grdic, Paula Fumić, Martina Goričanec, Mia Krneta, Omar Lovrić, Angela Maksimović, Michel Mesarić, Lucija Polonijo, Marina Rajšić, Ivana Sikirić, Sanjin Simčić.
Odabrano je trinaest mladih novomedijskih umjetnika, koji prikazuju raznovrsnost medijskih izražaja, oblika i tema kao i inovativne novomedijske umjetničke pristupe razvijene u okviru studija na Akademiji u Rijeci, djelomično pod mentorstvom ili suradnjom izv.prof. Ingeborg Fülepp.
Cilj izložbe je ponajprije predstaviti njihove brojne i raznovrsne pristupe novomedijskoj umjetnosti te na taj način otvoriti im priliku za javno prezentiranje svoga rada u Zagrebu, a time i ulazak u budući profesionalni život.
Nataša Alavanja, Martina Goričanec i Omar Lović te Paula Fumić, u izloženim se radovima bave temom sna. Alavanja u narativnom videu III prikazuje svoj stvarni san. Fumić pak svoje dinamične snove dočarava repetitivnim animiranim filmom u kojemu svaki ponovljeni segment nadograđuje dodatnim efektima boje i zvuka naglašavajući tako gradaciju snova od mira prema kaosu. Goričanec i Lović eksperimentalni video Iza horizonta formiraju u triptih, bočno prikazujući svoje snova – kao znakove različitih osobnosti autora – a preklapanjem u sredini upućuju na nevidljivo mjesto razumijevanja – iza horizonta.
Angela Maksimović, u eksperimentalnom videu Go with the Flow, titravim grafizmima – nastalima apstrahiranjem odsjaja površine vode – praćenima zvukom otkucaja srca, koji prelazi u elektroničke smetnje, simbolizira nemir i prolaznost čovjekova života.
Svojevrsnom kritikom suvremenoga svijeta bave se Ivana Sikirić, Marina Rajšić i Lucija Polonijo. Sikirić u animiranom filmu Ljudi-Ribe temu manipulativnoga suvremenoga društva prikazuje nadrealnim svijetom tiranskih likova ljudi-riba koji vladaju i upravljaju ljudima. Rajšić u videokolažu Definicija ljepote – povezujući photoshop s povijesnim primjerima ideala ljepote, snimku sebe tijekom rada, snimku snapchata s izobličavanjem svojega lica i isječak sa savjetima How To Be The Perfect Woman (According To Men) – postavlja pitanje „Tko i kako definira ljepotu?“
Dominik Grdić i Michel Mesarić referiraju se na vlastite suodnose s vanjskim svijetom. Grdić u radu Becoming an Island, nakon otkrivanja svojeg utočišta u prostranstvu otoka Suska, videoekran sa snimkom sebe, zasađuje u pješčano brdo postajući tako dio otoka, a Mesarić se u videoinstalaciji Pomak sketeboardingom koristi kao simbolom pomicanja granica, gdje se lomljenje dasaka pojavljuje kao znak svladavanja izvanjskih, nametnutih te vlastitih, unutarnjih granica.
Ansambl za pobunu i tijelo multimedijalna je instalacija Blanke Dobrovolny, koja tekst izumljenoga notnog zapisa za izvođenje zvučno-fizičkih, gesti poput disanja, sjedinjuje s vizualnim i zvučnim akcijama u jedinstveni videoperformans.
Konačno, radovi Sandre Debanić i Sanjina Simčića primjer su spoja umjetnosti, znanosti i tehnologije. Debanić u multimedijalnoj instalaciji Glia – zaboravljene živčane stanice na platnu biološka istraživanja mikrostrukture glijalnih stanica prenosi u makrostrukturu tekstilnog materijala, a Simčić u videoanimaciji Science-fantasy arhitecture prikazuje proces umjetnikova rada i razmišljanja pri interpretaciji SEM snimki elektroničkog mikroskopa prenoseći ga u arhitektonski objekt i krajolik organičkih formi."
Mia Krneta