U nedjelju, 4. listopada u 19 sati, Galerija 90-60-90 u Pogonu Jedinstvo u Zagrebu otvara samostalnu izložbu Nadije Mustapić „Vrijeme je“ / „Time, She Said“, prostornu audiovizualnu instalaciju koja kroz pokretnu sliku, višekanalni zvuk i autorski tekst istražuje odnos ljudskog i geološkog vremena. Polazeći od višegodišnjeg snimanja na prostoru jednog potoka, Mustapić gradi rad u kojem voda nije tek motiv pejzaža, nego nositeljica pamćenja i promjene. Prolazeći kroz tijela, stijene, podzemne tokove i atmosferu, ona povezuje ljudsko iskustvo vremena s procesima koji ga daleko nadilaze. Nasuprot dubokom vremenu vode i geoloških procesa stoji ubrzano vrijeme sadašnjosti. Klimatske promjene približavaju vremenske skale koje smo navikli doživljavati kao udaljene: suše, poplave, otapanje ledenjaka i rast razine mora više ne pripadaju apstraktnoj budućnosti. „Vrijeme je“ nastaje upravo u tom susretu sporosti kojom krajolik pamti i brzine kojom ga mijenjamo. Rad ne gradi apokaliptičnu sliku budućnosti, nego govori o pokušaju razumijevanja, bliskosti i brige prema svijetu kojem pripadamo. Jer, „u konačnici, spasit ćemo samo ono što razumijemo, jer ono što razumijemo zavolimo.“ "Postoje mjesta, lokaliteti, pejzaži kojima se uvijek iznova vraćamo. Sasvim slučajno ili vrlo ciljno, prateći vremenski tok, ona postaju lakmus naših misli, emocija i stanja. Doppelgangeri koji analogno zrcale okoliš koji nas oblikuje, ritmiziraju trenutak kojeg živimo. Naši dvojni portreti, vremenske odskočne daske. Kroz novu prostornu - jednokanalnu video i šestokanalnu (5.1) zvučnu - instalaciju Vrijeme je Nadija Mustapić usmjerava naš pogled prema jednom takvom sinergiziranom suživotu s odabranom lokacijom. Unutar nje isprepliću se naturalistički kadrovi zatečenih situacija na lokaciji, koji kroz dinamični pokret kamere i česte zumove unaprijed-unatrag dodatno potenciraju životnost i djelotvornost neživih stijena, brzaca, vegetacije, odbljeske sunca, lješkarenje jedne malene žabe u njezinom vodenom staništu, svakodnevne bravure jednog skakavca. Bez fiksnog narativnog slijeda i u ritmičnom nizanju vizualnih podražaja, kontinuirani perceptivni orijentir videoinstalacije čini tijelo ženskog subjekta, ono autorice same, koje se u svakom novom pojavljivanju upotpunjuje i ritmizira novim pokretom, kojeg prethodna sekvenca nužno ne sadrži. …" (iz teksta Ivane Meštrov) Nadija Mustapić istražuje višedimenzionalne odnose prostora putem video/audio instalacija spajajući subjektivne i političke aspekte mjesta metodom proširenog audio-vizualnog dokumentarizma. Kroz poetične narative i ne-linearne pristupe, njeni radovi evociraju sugestivne prostore čija su značenja u rascjepu prošlosti i sadašnjosti. S više od 40 samostalnih i 80 skupnih izložbi, festivala i prikazivanja u Hrvatskoj i inozemstvu, ostvaruje samostalne i kolaborativne umjetničke projekte koji naglašavaju fenomenološko iskustvo gledatelja. Diplomirala je1999. godine na Odsjeku likovnih umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Poslijediplomske studije (MA 2004. i MFA-Terminal Degree, cum laude 2005.) završava na Sveučilištu u Iowi. Redovita je profesorica na Odsjeku likovnih umjetnosti Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci Organizacija: 90-60-90/ Platforma za suvremenu umjetnost / Tehnička podrška: Pogon Jedinstvo/ Tekst: Ivana Meštrov / Suradnice: Lea Plaščar, Tara Stanić / Voditeljica programa i kustosica Galerije 90-60-90: Marijana Stanić / Projekt su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva