Nadija Mustapic

U subotu, 2. studenog s početkom u 19 sati, u Galeriji O.K. otvara se samostalna izložba riječke umjetnice Nadije Mustapić „Vrijeme je“, koja obuhvaća prostornu audio-video instalaciju što istražuje složene odnose između ljudskog subjekta i prirodnog krajolika kroz višeslojnu sintezu zvuka i slike.

Iz teksta kustosice Ivane Meštrov:
Postoje mjesta, lokaliteti, pejzaži kojima se uvijek iznova vraćamo. Sasvim slučajno ili vrlo ciljno, prateći vremenski tok, ona postaju lakmus naših misli, emocija i stanja. Doppelgangeri koji analogno zrcale okoliš koji nas oblikuje, ritmiziraju trenutak kojeg živimo. Naši dvojni portreti, vremenske odskočne daske.
Kroz novu prostornu - jednokanalnu video i šestokanalnu (5.1) zvučnu - instalaciju Vrijeme je Nadija Mustapić usmjerava naš pogled prema jednom takvom sinergiziranom suživotu s odabranom lokacijom.
Unutar nje isprepliću se naturalistički kadrovi zatečenih situacija na lokaciji, koji kroz dinamični pokret kamere i česte zumove unaprijed-unatrag dodatno potenciraju životnost i djelotvornost neživih stijena, brzaca, vegetacije, odbljeske sunca, lješkarenje jedne malene žabe u njezinom vodenom staništu, svakodnevne bravure jednog skakavca.
Bez fiksnog narativnog slijeda i u ritmičnom nizanju vizualnih podražaja, kontinuirani perceptivni orijentir videoinstalacije čini tijelo ženskog subjekta, ono autorice same, koje se u svakom novom pojavljivanju upotpunjuje i ritmizira novim pokretom, kojeg prethodna sekvenca nužno ne sadrži.
Tijelo se zrcali u vodi, ono je u tihom doskoku, ono se odupire ili predaje geološkoj formaciji krajolika, ono upućuje na sveobuhvatno fenomenološko istraživanje i otjelovljenje mjesta vraćajući nas u dijalog s referentnim radovima ove autorice poput onog snimanog na lokaciji bivše riječke tvornice torpeda ❨Poslijepodne bez gravitacije, 2011.❩ ili rada ❨Različiti počeci, 2010.❩.
Navedeni filmski postupci udružuju i jasno strukturiraju naš zajednički pogled u vremenu-gradnje strategije bliskosti s lokacijom unutar autoričina dosadašnjeg opusa- u zajedničkoj potrazi za smislom-kroz ovu, novonastalu situaciju- čiji glavni fokus i subjekt jest i ostaje voda, što potencira istančani zvukovni surround, kao i duboko sugestivan tekst voice overa, materijaliziran i u izložbenom prostoru kao dodatna linija pokretljivosti za promatrač.ic.e, njihov misaoni fragment i orijentir..
Stapanje s vodom kroz vizualne i tekstualne montažne postupke, dinamične rakurse kamere koja sugerira i prati ljudsko, ali i više nego ljudsko kretanje i gledanje, naznačava jasnu misao i radikalnu naznaku kolektiviteta u vodi jer ako smo svi mi tijela vode, onda smo neupitno povezani s vodenim aspektom planeta kroz fluidni kontinuum što su izrijekom i sročili aktualni hidrofeministički brzaci misli na sjecištu ekološke urgentnosti i feminizma.
Voda jest transnacionalna, transkorporalna, ljudska, ali i više nego ljudska. Shvaćanje te međupovezanosti po autorici Astridi Neimanis ili danskom istraživačkom Laboratoriju za estetiku i ekologiju/ Antonsen, Bencke, Lundquist Ortíz, Fjordside Pontoppidan, Wistreich/ daje prostor novim etičkim obvezama i načelima koje i ovaj novi rad Nadije Mustapić tiho i fluidno iznosi govoreći Vrijeme je.
Danas, kada zamiru vitalne morske struje, izumiru koraljni grebeni, kisele se oceani, ali i naša tijela, tope ledenjaci, rastu atmosferske tenzije, množe oluje, poplave, bujaju rijeke, razina mora jest u porastu, vrijeme je.
Da nešto što je samo naizgled daleko u našem duboko individualiziranom shvaćanju okoliša postane ponovno kolektivno, vrijedno očuvanja, suživota i pažnje i nadasve blisko.
Nadija Mustapić istražuje višedimenzionalne odnose prostora kroz prostorne video/audio instalacije, spajajući subjektivne i političke aspekte mjesta putem proširenog audio-vizualnog dokumentarizma. Kroz poetične narative i ne-linearne pristupe, njeni radovi evociraju sugestivne prostore čija su značenja u rascjepu prošlosti i sadašnjosti.
S više od 40 samostalnih i 80 skupnih izložbi, festivala i prikazivanja u Hrvatskoj i inozemstvu, ostvaruje samostalne i kolaborativne umjetničke projekte koji naglašavaju fenomenološko iskustvo gledatelja. Diplomirala je u Rijeci, a poslijediplomske studije završila u SAD-u; redovita je profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomirala je1999. godine na Odsjeku likovnih umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Poslijediplomske studije (MA 2004. i MFA-Terminal Degree, cum laude 2005.) završava na Sveučilištu u Iowi. Od 2006. živi i radi u Rijeci gdje je zaposlena kao redovita profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Izložbu „Vrijeme je“ Nadije Mustapić možete posjetiti od 2. do 23. studenog u radno vrijeme Galerije O.K., radnim danom od 10 do 17 sati.