Isprva je rad nosio naziv Nevidljive, ali nije bio odgovarajući za koncept. Kasnije, kada su fotografije poprimile konačan oblik, nastao je naziv Prisutne. Rad govori o fizičkoj i emocionalnoj prisutnosti majki u životima djece, čija su odricanja, ljubav, želje i emocije često nevidljive drugima. Samo obrisi tijela ispod tkanina ukazuju na njihovo postojanje. Promatrajući povijesne fotografije nevidljivih majki prekrivenih tkaninom, zanimljiva je njihova simbolička podudarnost s današnjim odnosom društva prema majkama i ženama, njihovom nevidljivom radu, njihovim potrebama i težnjama, često nevidljivim u društvu. Suvremeno društvo koristi tjelesnu vidljivost žena u medijima i na plakatima, ali one ostaju u funkciji puke scenografije – poput onih iz prošlog stoljeća prekrivenih tkaninom i stopljenih s pozadinom. Bizarnost u tretmanu ženskog tijela svojstvena je i povijesnom i suvremenom kontekstu u fotografiji. S druge strane, vidljivost žena korisna je prema potrebama. Kad je potrebno obaviti neku društvenu dužnost poput glasovanja ili brige za obitelj, žena je prisutna, ali kad se to obavi, ponovno je njezina društvena uloga nepotrebna i time nevidljiva. Riječka grafičarka Letricija Linardić za NMMU govori o poruci koju nosi naziv njezine aktualne izložbe "Prisutne" u Galeriji "Josip Račić" Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Cjelovit razgovor NMMU s Letricijom Linardić možete pročitati na: https://nmmu.hr/2026/05/08/letricija-linardic-u-razgovoru-za-nmmu-uz-svoju-izlozbu-prisutne-u-galeriji-josip-racic/