O publikaciji
Dvije ključne točke pokrenule su koncipiranje izložbe. Jedna je svakako ljubazan poziv profesorice Rittosse koja je kao pravna znanstvenica nositeljica projekta o socijalnim implikacijama za sigurnost i dobrobit ranjivih skupina u vrijeme pandemije. Druga proizlazi iz želje i volje mladih umjetnika da predstave što se istoj temi može artikulirati kroz umjetnost. Neposredno se – bez cenzure i punim plućima – može pružiti ruka svima koji u vremenima straha ne znaju kome vjerovati, prikloniti se i na koga se osloniti. Može se otvoriti prostor razmjene i razumijevanja drugog i drukčijeg koje ništa i nikoga uzvratno ne obvezuju. Prikazujući vlastitu ranjivost, artikulirajući zbunjenost i tegobno pretražujući frustracije koje paraliziraju, bol, plač i sumnju, otvarajući se poput školjki, umjetnice i umjetnici daju u svijet sebi specifičnim jezikom svoju intimu, uvjeravajući nas da se spoznajom o ranjivosti nekog drugog, kroz umjetnički izričaj lakše možemo nositi i s vlastitim tegobama. “Strah me je od neugodnog zagrljaja… strah od vlastite negativnosti… strah od depresije… strah od ovisnosti… strah od predanosti… strah od dosade… strah me je od straha…” Vremena nam nisu naklonjena i ako su neki bili izloženi gubicima dragih i bližnjih, izgubili posao, razboljeli se, mukotrpno i dugotrajno se oporavljaju, sjetimo se i onih kojima ni bolja vremena nisu išla na ruku. Sjetimo se da im je glas solidarnosti, ta čvrsta ruka potpore još potrebnija i ne posustajemo u iskazivanju empatije. Mlade umjetnice i umjetnici Akademije u Rijeci, odazvali su se našem pozivu, pokazujući svoju ranjivost, brigu, ljubav, nadu i iskrenost, otvarajući svoju intimu kako bi svijet postao bolje mjesto za sve, koliko god da smo različiti.