Premijera kazališne predstave „Ovo bi mogao biti moj razred" održana je 8. svibnja 2026. u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, u suradnji s Akademijom primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Ova suradnja potvrđuje model u kojem nacionalno kazalište djeluje kao nastavna baza Akademije — prostor u kojem studenti stječu profesionalno iskustvo unutar stvarnog produkcijskog procesa.
Studenti glume kao sukreatori predstave
U predstavi glume studenti i studentice 1. godine diplomskog studija glume na Akademiji primijenjenih umjetnosti: Sara Bunić, Karla Šoštarić, Tino Trkulja i Mateo Zvono. Studenti su bili aktivno uključeni u sve faze rada — od proba do izvedbe — radeći uz autorski tim koji čine redateljica Anica Tomić, dramaturginja Jelena Kovačić i pisac Jan Samek. Poseban naglasak stavljen je na suvremene kazališne pristupe, uključujući digitalnu dramaturgiju i istraživanje identiteta, pri čemu studenti nisu sudjelovali samo kao izvođači, već i kao aktivni sukreatori predstave.
Glavni vizual predstave — rad studentice grafičkog dizajna
Glavni vizual predstave „Ovo bi mogao biti moj razred" djelo je Lare Neznanović, studentice prijediplomskog studija grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Vizual je nastao u okviru kolegija Grafički dizajn i vizualne komunikacije 6, pod mentorstvom izv. prof. art. Marka Koržineka i asistenta Marina Nižića. Zadatak je podrazumijevao uklapanje vizuala u postojeći vizualni identitet aktualne sezone HNK Ivana pl. Zajca, ali i pronalaženje rješenja koje nosi specifičan karakter same predstave — profesionalni kontekst u kojem dizajnersko rješenje mora funkcionirati kao dio šire vizualne cjeline, a istovremeno komunicirati identitet pojedinačnog naslova.
O predstavi
Redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić, u suradnji s mladim dramaturgom i piscem Janom Samekom, nastavljaju svoje dugogodišnje kazališno istraživanje teme nasilja i njegovih različitih pojavnih oblika. Njihova se poetika dosljedno razvija kroz predstave koje istražuju rodno uvjetovano nasilje, obiteljske pukotine, prešućene rane i transgeneracijske obrasce prijenosa agresije, što potvrđuju projekti poput Sigurne kuće, Hotela Zagorje i niz drugih radova u kojima je nasilje prikazano ne kao iznimka, nego kao simptom dublje društvene strukture. Posebno mjesto u tom kontinuitetu zauzima predstava Ovo bi mogla biti moja ulica (2010.), inspirirana tragičnom smrću Luka Ritza, jedan od prvih kazališnih radova u Hrvatskoj koji je otvoreno progovorio o vršnjačkom nasilju kao društvenom problemu, razotkrivajući raspršenu odgovornost, šutnju institucija i neprepoznate pukotine zajednice.
Nova predstava Ovo bi mogao biti moj razred oslanja se na tu metodološku i tematsku podlogu, ali je istovremeno proširuje na današnje društvene okolnosti u kojima se nasilje među mladima pojavljuje u sve složenijim oblicima. Prema podacima MUP-a, u razdoblju od rujna 2024. do travnja 2025. u Hrvatskoj je evidentirano preko tisuću kaznenih djela povezanih s vršnjačkim nasiljem — prosječno gotovo pet dnevno. Nacionalna istraživanja pokazuju da oko trećine djece redovito doživljava fizičko ili verbalno nasilje, dok cyberbullying pogađa jedno od šestero mladih. Većina djece ta iskustva ne prijavljuje, najčešće zbog nepovjerenja u institucije, straha od stigmatizacije ili uvjerenja da odrasli neće intervenirati.
Projekt stoga pristupa vršnjačkom nasilju ne kao izdvojenoj pojavi, već kao dijelu širega društvenog mehanizma, u kojem se obrasci nasilja, šutnje i nekažnjivosti prenose transgeneracijski — iz obiteljskog okruženja u školu, iz škole u društvo, iz offline svijeta u digitalne prostore. Upravo u tom prostoru kontinuiteta i puknuća nastavlja se autorski rad: u istraživanju kako se trauma reproducira, gdje se gubi međugeneracijska odgovornost i zašto preventivni mehanizmi ne uspijevaju dugoročno.
- Anica Tomić
- Jelena Kovačić
- Nenad Kovačić
- Matija Blašković
- Manuela Paladin Šabanović
- Lada Petrovski Ternovšek
- Sven Mrkonjić
- Dalibor Fugošić
- (APURI, 1. prva godina diplomskog studija Glume) Tin: Tino Trkulja
- (APURI, 1. prva godina diplomskog studija Glume) Jakov: Mateo Zvono
- Karlo: Petar Baljak
- Mia: Nika Grbelja
- (APURI, 1. prva godina diplomskog studija Glume) Tea: Sara Bunić
- (APURI, 1. prva godina diplomskog studija Glume) Petra: Karla Šoštarić
- Hana: Ana Marija Brđanović
- Tinova mama / razrednica: Ana Vilenica
- Tinov tata: Dražen Mikulić
- Mijina mama / cajka: Anastazija Balaž
- Jakovljeva mama / psihologinja: Aleksandra Stojaković Olenjuk
- Jakovljev tata / ravnatelj: Damir Orlić
- Teina mama: Jelena Lopatić
- Policajka: Elena Brumini
- Policajac: Edi Ćelić
- Sandra Čarapina